Ispovijed

Sakramenat pomirenja, pokore, ispovijed, mjesto je susreta u kojemu nam Bog oprašta sve naše grijehe i pomiruje nas sa sobom i zajednicom. 

Na sâm dan uskrsnuća, uvečer, Gospodin Isus se ukaza apostolima i reče im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im« (Iv 20, 22-23).

Svi, koji osjećaju potrebu za sakramenat ispovijedi, mogu se ispovjediti utorkom i petkom prije svete mise ili po dogovoru. Starijima, bolesnima i nemoćnima koji žele ispovijed, pričest ili bolesničko pomazanje potrebno je prijaviti telefonski, emailom ili osobno u župnom uredu.

Za dobru ispovijed važna je dobra priprava. Kršćanska duhovnost tu pripravu naziva ispit savjesti. Ovdje su dva primjera ispita savjesti:

“Ispovijedajte se kao da vam je ta ispovijed posljednja u životu.”

Kako se ispovijeda

  1. pozdravi: «HVALJEN ISUS I MARIJA» (svećenik odgovori "Uvijeke")
  2. klekni - prekriži se: «U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN!» 
  3. reci: «SKRUŠENO ISPOVIJEDAM SVOJE GRIJEHE KOJE SAM UČINIO. MOJA POSLJEDNJA ISPOVIJED BILA JE PRIJE…(kada?). OVO SU MOJI GRIJESI (nabroji sve grijehe koje si počinio od posljednje ispovijedi)»
  4. kada nabrojiš sve grijehe reci: «MOLIM POKORU I ODRJEŠENJE OD GRIJEHA.» 
  5. slušaj što ti svećenik govori i upamti pokoru koju moraš izvršiti 
  6. kajanje: « KAJEM SE OD SVEGA SRCA ŠTO SAM UVRIJEDIO BOGA, NAJVEĆE I NAJMILIJE DOBRO. MRZIM SVE SVOJE GRIJEHE I ČVRSTO OBEĆAJEM DA ĆU SE POPRAVITI I DA NEĆU VIŠE GRIJEŠITI.» 
  7. svećenik te odrješuje od grijeha riječima: "I ja te odrješujem od svih grijeha tvojih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga." prekriži se i reci: «AMEN.» 
  8. svećenik kaže "Gospodin ti je otpustio grijehe, idi u miru" 
  9. ti odgovori: «BOGU HVALA» i idi izvršiti pokoru koju ti je svećenik zadao.

OVDJE kao pdf za prvopričesnike...

Katekizam katoličke Crkve o sakramentu pokore - pomirenja

1486. Oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja daje se posebnim sakramentom, koji zovemo sakramenat obraćenja, ispovijedi, pokore ili pomirenja.

1487. Tko griješi nanosi uvredu Božjoj časti i ljubavi, svome vlastitom dostojanstvu čovjeka pozvanog da bude dijete Božje i duhovnom zdravlju Crkve, kojoj svaki kršćanin treba biti kamen živi. 1488. U svjetlu vjere, nema težeg zla od grijeha, i ništa nema gorih posljedica za same grešnike, za Crkvu i za sav svijet.

1489. Vratiti se u zajedništvo s Bogom, nakon što se grijehom izgubilo, moguće je samo po milosti Boga, koji je bogat milosrđem i brižljiv za spas ljudi. Treba moliti za taj dragocjeni dar sebi i drugima.

1490. Hod povratka Bogu, nazvan obraćenje i kajanje, uključuje bol i odbojnost naspram počinjenim grijesima, te čvrstu odluku ne griješiti ubuduće. Obraćenje se, dakle, odnosi na prošlost i budućnost; hrani se nadom u Božje milosrđe.

1491. Sakramenat Pokore se sastoji od triju pokornikovih čina i od svećenikova odrješenja. Čini pokornika jesu: kajanje, ispovijed ili očitovanje grijeha svećeniku, te odluka da će se izvršiti zadovoljština i djela zadovoljštine.

1492. Kajanje (zove se i skrušenost) treba biti nadahnuto razlozima koji proizlaze iz vjere. Ako kajanje izvire iz prave ljubavi prema Bogu, zove se "savršenim"; ako je pak utemeljeno na drugim razlozima, zove se "nesavršenim".

1493. Tko želi postići pomirenje s Bogom i s Crkvom, mora svećeniku ispovijediti sve teške grijehe koje još nije ispovijedio i kojih se sjeća nakon brižljivog ispita savjesti. Ispovijed lakih grijeha, iako nije nužna, Crkva je ipak živo preporučuje.

1494. Svećenik nalaže pokorniku izvršenje nekih čina "zadovoljštine" ili "pokore" da bi nadoknadio štetu nanesenu grijehom i povratio se ponašanju koje dolikuje Kristovu učeniku.

1495. Opraštati grijehe u Kristovo ime mogu samo svećenici koji su dobili ovlast odrješivanja od crkvene vlasti.

1496. Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu: - pomirenje s Bogom po kojem pokornik ponovno zadobiva milost; - pomirenje s Crkvom; - otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima; - otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha; - mir i spokoj savjesti, te duhovna utjeha; - povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu.

1497. Pojedinačna i cjelovita ispovijed teških grijeha s odrješenjem ostaje jedinim redovitim sredstvom za pomirenje s Bogom i s Crkvom.

1498. Oprostima vjernici mogu dobiti za sebe, kao i za duše u čistilištu, otpuštenje vremenitih kazni koje su posljedice grijeha.