Prijava krštenja
Krštenje je temelj cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo članovi Kristove Crkve. Krštenje utiskuje u krštenika neizbrisiv biljeg, zato se može primiti samo jednom u životu.
Roditelji, koji žele krstiti svoje dijete, trebaju na vrijeme prijaviti krštenje (Taufanmeldung, najmanje 2 mjeseca prije datuma krštenja). Za termin i prijavu krštenja nazovite u župni ured!
- Na krštenje treba donijeti krsnu svijeću (možete ju naručiti preko internet ili kupiti u jednom od njemačkih župnih ureda).
- Poželjno je da dijete na krštenje bude odjeveno u bijelu haljinu (odijelo)
Redoviti termini za krštenja u našim zajednicama su:
- prva subota u mjesecu (Tübingen u 13 sati, Metzingen u 15 sati, Reutlingen u 16 sati) ili
- pod nedjeljnom svetom misom.
Ukoliko iz nekog razloga dijete želite krstiti u drugoj župi, javite se svom župniku te mu iznesite razlog zbog čega želite krstiti dijete u drugoj župi. Trebate imati pismenu dozvolu dozvolu svoga župnika za krštenje djeteta u drugoj župi.
Dokumenti i podaci potrebni za krštenje djeteta
- Rodni list (Geburtsurkunde) djeteta
- Adresa stanovanja roditelja i djeteta
- Datum i mjesto rođenja te zanimanje (Beruf) roditelja.
- Datum i župa krštenja roditelja.
- Crkveno vjenčanje - datum, mjesto i crkva (ukoliko su roditelji crkveno vjenčani)
- KUMa - ime i prezime, adresa stanovanja (Tko može biti kum/a?)
- Kum/a treba donijeti potvrdu o tome da može kumovati na sakramentu krštenja (potvrdu može dobiti u župi mjesta stanovanja)
Krštenje u životnoj opasnosti
Ako je dijete veoma slabo, treba odmah obavijestiti najbližeg svećenika, ili, ako se može, donijeti dijete odmah na krštenje. Ako se nalazi u bolnici, pozovite svećenika da dođe tamo krstiti ga.
Dogodi li se, da je dijete toliko slabo da se ne može stići do svećenika ili da svećenik ne može doći do djeteta, a očita je smrtna opasnost, onda neka netko od prisutnih krsti dijete. U tom slučaju smije krstiti svaki čovjek koji znade kako treba krstiti.
Krsti se ovako: Tri puta se dijete polije po glavi običnom tekućom vodom i govori se: «(IME djeteta) ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.» Kasnije to krštenje treba javiti svećeniku.
Katekizam katoličke Crkve o krštenju
628. - Krštenje, kojemu je izvorni i puni znak uranjanje, djelotvorno označuje silazak u grob kršćanina koji umire grijehu s Kristom da bi imao novi život: «Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt, da kao štp Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života» (Rim 6,4).
784. - Ulazeći po vjeri i krštenju u Božji narod, čovjek postaje sudionik u jedinstvenom pozivu toga naroda – u svećeničkom pozivu: «Krist Gospodin, veliki svećenik uzet između ljudi, učinio je od novoga naroda kraljevstvo i svećenike za Boga, Oca svoga. Krštenici su, zaista, po novom rođenju i pomazanju Duha Svetoga posvećeni da budu duhovni dom i sveto svećenstvo.»
871. – Kristovi su vjernici oni koji su krštenjem pritjelovljeni Krisu, učinjeni Božjim narodom i zbog toga su, postavši na svoj način dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe, pozvani da, svaki prema svojhem položaju, vrše poslanje koje je Bog povjerio svojoj Crkvi da ga ispuni u svijetu.
1213. – Sveti krst je temelej cijeloga kršćanskog života, ulazi u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja. «Krštenje je sakrament preporođenja vodom i riječju.»
1246. – Krštenje može primiti svaki čovjek i samo čovjek koji još nije kršten.
1250. – Budući da se djeca rađaju s ljudskom naravi palom i okaljanom istočnim grijehom, to su i oni potrebni novoga rođenja u krštenju da budu oslobođeni vlasti tame i preneseni u kraljevstvo slobode sinova Božjih, kamo siu pozvani svi ljudi. Milost spasenja kao čist dar posve se osobito očituje u krštenju djece. Prema tome, Crkva i roditelji lišili bi dijete neprocjenjive milosti da postane dijete Božje kada mu ne bi podijelili krštenje nedugo poslije rođenja.
1255. – Pomoć roditelja vrlo je važna za razvoj krsne milosti. Tu je važna i uloga kuma ili kume, koji stoga, trebaju biti postojani vjernici, sposobni i spremni pomoći novokrteniku, djetetu ili odraslome, na putu kršćanskog života. Njihova je zadaća prava crkvena služba...
1258. – Oduvijek je Crkva čvrsto uvjerena da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s njime.To krštenje krvlju i želja za krštenjem, donose plod krštenja, a da po sebi nisu sakrament.
1259. – Što se tiče katekumena koji umru prije krštenja, izričita želja da ga prime, sjedinjena s kajanjem za grijehe i s ljubavlju, jamči im spasenje koje nisu mogli primiti po sakramentu.
1261. – Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ne može drugo nego ih poivjeriti Božjem milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko Božje milosrđe, naime, koje želi da se svi ljudi spase, i Isusova nježnost prema djeci kada govori: «Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im!» (Mk 10, 14), dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja.
1263. – Krštenjem se opraštaju svi grijesi, tj. Istočni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe. U onih, naime, koji su preporođeni ne ostaje ništa što bi ih priječilo da uđu u Kraljevstvo Božje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha, od kojih je najteža upravo odvojenost od Boga.
1264. – Ipak u krštenima ostaju stanovite vremenite posljedice grijeha kao što su trpljenje, bolest, smrt ili slaboće vezane uz život kao što su karakterne slabosti itd., zatim sklonost na grijeh, koju predaja nazivlje požudom ili slikovito klicom grijeha...
1266. – Presveto Trojstvo daruje kršteniku posvećujuću milost, milost opravdanja.
1270. – Krštenici, preporođeni za sinove Božje, dužni su pred ljudima ispovijedati kršćansku vjeru koju su primili od Boga preko Crkve i sudjelovati u apostolskoj i misionarskoj djelatnosti naroda Božjega.
1273. – Po krstu pritjeovljeni Crkvi, vjernici primaju sakramentalni biljeg koji ih posvećuje za kršćansko bogoštovlje: Krsni pečat kršćane osposobljuje i obvezuje na služenje Bogu živim sudjelovanje u svetom Bogoslužju Crkve te na izvršenje njihova krsnog svećeništva svjedočanstvom sveta života i djelotvorne ljubavi.
Zakonik kanonskog prava o krštenju
Kan. 849. – Krst, vrata sakramenata, stvarni li barem krt želje, prijeko potreban za spasenje, po kojem se ljudi oslobađaju od grijeha, preporađaju za djecu Božju i neizbrisivim biljegom suobličeni Kristu pritjelovljuju Crkvi, valjano se podjeljuje samo pranjem pravom vodom s potrebnim riječima forme.
Kan. 851 – Krštenje treba da se dolično pripravi; stoga (1.) odrasla osoba koja se namjerava krstiti neka bude primljena u katekumenat i neka, ako je moguće, postupno bude dovedena do sakramentalnog pristupa, prema redu pristupa koji je prilagodila biskupska konferencija i prema posebnim odredbama koje je ona donijela. (2.) roditelji djeteta koje treba da se krsti, a i oni koji će preuzeti zadaću kumova, neka se pravo pouče o značenju tog sakramenta i o obvezama koje su s njim povezane; neka se župnik osobno ili preko drugih pobrine da se roditelji pravo priptave pastoralnim poticajima, pa i zajedničkom molitvom, okupljajući više obtelji ipohađajući ih kad je to moguće.
Kan. 855 – Roditelji, kumovi i župni neka se brinu da se ne dade ime tuđe kršćanskom osjećaju.
Kan. 857. - & 2. Neka bude pravilo da se odrasla osoba krsti u svojoj župnoj crkvi, a dijete u vlastitoj župnoj crkvi roditelja, osim ako drukčije savjetuje opravdan razlo.
Kan. 860. - & 1. Neka se bez potrebe ne krsti u privatnim kućama, osim ako je to zbog važna razloga dopustio mjesni ordinarij. - & 2. Neka se u bolnicama, ako dijecezanski biskup ne odredi drukčije,ne krsti, osim ako to traži potreba ili ako na to sili koji drugi pastoralni razlog.
Kan. 863. – Nitko ne smije, osim u prijekoj potrebi, bez potrebne dozvole krstiti na tuđem području pa ni svoje podlžnike.
Kan. 864 – Krst može primiti svaka osoba i samo osoba koja još nije krštena.
Kan. 866. – Odrasla osoba koja se krsti neka odmah nakon krštenja primi potvrdu, neka sudjeluje u euharistijskom slavlju i primi pričest, osim ako to priječi važan razlog.